Ljubavi ja te volim

Ljubavi ja te volim!

Generalna — Autor malenikutak @ 14:03

I dan danas, ja se usudim druziti sa malenim, nemirnim bubicama iz svoje glave. I kao i pre, u toj nasoj mastovitoj, neresenoj igri, ja prepustam pobedu. Tada se one uznemire i kao pobednice unesu u mene onaj poznati osecaj ceznje... za tobom. Kao da su neki srebrni prah bacile, i ja udisuci tu mirisnu prasinu, istog momenta pomislim na tebe. Moj seceru....opet mi nedostajes...

I tako stalno, iz dana u dan moja ljubav raste, vec je postala div naspram ostalih osecanja. Tesko nalazim nacina ispoljiti taj osecaj, kao da ga ljubomorno cuvam u sebi, unutar mog sopstvenog lavirinta. Izgubim se u njemu dok nagomilavam svilene cesice ljubavi.

Pitam se kako jos da ti iskazem svoju ljubav, bojim se ostacu nedorecena, a i nemaju dovoljnu jacinu ove reci do sada izgovarane.

Kako da ti svojim delima dokazem to osecanje, kada me tvoja blizina okrece kao cigru. I onda mi kazes "smiri se". Ne mogu da se smirim sreco moja, ushicena sam kada si kraj mene, neizmerno volim kada si tu. Ovo beskrajno nebo iznad nas mi je svedok koliko te volim, svedok, da si jedini moj...

Kada jednog toplog, zelenog dana, pozovemo Boga da zauvek spoji nasa sveta dva, znaces da sam sve ove godine, upravo za to zivela!


Brak, ponuda i potraznja

Generalna — Autor malenikutak @ 09:03
Kazu ljudi, lek za uspesan brak je da uvek nadjete vremena jedno za drugo, da stalno uvodite u vas odnos nesto novo, interesantno, da s vremena na vreme odete na putovanje, pobegnete od svih i svega i mnogi drugi recepti za uspesan brak mogu se naci u raznovrsnim literaturama i iskustvima nasih baba i tetaka. I sve to nekada zaista lepo funkcionise, ali ponekad se izadje iz koloseka i sve se pobrka....
Kako je u realnom zivotu?  Da, znamo da ne postoji savrseni brak. I oni koji ipak deluju savrseno u nasim ocima, iza zatvorenih vrata imaju svoje probleme. Kada vidim komsinicu i komsiju kako se stalno cmacu i grle po kodniku dok cekaju lift, a u braku su ko zna od kada, pomislio bi covek da postoji savrsen brak, ali to je ono sto se vidi, a gde je ono sto se cuje... kroz tanke zidove... ipak, na zalost, i oni imaju probleme.
Posmatram mene i moj brak iz nekog drugog ugla... Osecanja su tu! Osecamo ljubav jedno prema drugom, znam da se volimo i da smo jedno drugom uvek tu kada nesto zatreba... ali nemamo dovoljno vremena! On radi po citav dan i vikendom, ja ne spavam nocima zbog jedne male predivne bebe koja nam je usla u zivot i milion je obaveza oko nas. Jednostavno-preumorni smo! Ponekad nemamo snage ni za sex, ma koliko zeleli. Od silnog jurcanja, jedino se iskrade jedan poljubac onako usput. I nekad pomislim kako nas sve to udaljava, ali se trgnem i vratim prvobitnim razmisljanjima da je to samo faza, da ce i taj period da prodje i da cemo opet provoditi vreme zajedno ludujuci kao dok smo se zabavljali :-)
Sledi jedan veliki znak pitanja! kako? Da li nas je ova situacija promenila? I sta ako ostanemo ovakvi i nikada se vise ne vratimo na onaj stari kolosek?  Sta ako i dalje ne budemo imali dovoljno vremena za nas i samo uspemo da ukrademo jedno drugom poljubac tek onako usput?

Powered by blog.rs